ZASPALA SI NA MJESEČINI

Zar ne žališ me

Sunce ti zar oči zaslijepilo

Zaspala si u sjeni mjesečine

I ne htijući stavih te u pjesmu

Zašto plačeš

Zar oči te ne zabole

Doći ću u tvoj san

I zaboravit ću pravac povratka

Iz tihog plača

Iz tamnog sna

Ne plači molim te

Zar ti mene malena nije žao

NEDJELJOM ME VIŠE NE ZOVI

Nedjeljom me više ne zovi

Mogu i ne probuditi se

Te zauvijek ostati u snu smrti

Ne zaboravi trenutke zaleđene

Samo nedjelju za dan svoj izaberi

Za tebe kad umrem ti

Iza sedam brda da ime pronađem ti

O, kako ne dođeš drugim danima

REPORTAŽA IZ SVETOG RATA

Mi robovi rata uzbrdo grabimo

Ne znamo kud smo krenuli

Ni gdje stižemo za dana

Oni nas tjeraju i u obruč hvataju

Oni u obući sa zupcima gvozdenim

Mi bosi gladni neobrijani

Danima neokupani s kosom kao četka

S dušom u nosu zasjede zaobilazimo

Pljujemo parčad krvi sudbine

Grudve čije prijanjaju nam za jezik

One govore mi šutimo, u obruč upadamo

Na kraju dižemo ruke uvis, vucima se predajemo

Na milost njihovu ostajemo

zubima i pogledima njihovim rastrzani

a naše oči rastu

tri silovatelja na jednoj ženi

usud neravnopravne borbe

pred našim očima uživo porno-predstava se daje

gledati je mogu i mala djeca

koja stoje u redu, sasvim hladno posmatramo

bez erekcije, obuzima nas erekcija smrti

jadna ti dobra ženo, sasvim na kraju

živo meso reklo bi se, spašeni i probuđeni

rat se događao u nekom drugom životu

pred gorskim divovima listom